Srbijo! Probudi se!

I dok kukamo za zdravom ishranom, tragamo za eliksirom dugovečnosti, bežimo od državnog blaga koje nam je sam Bog dao!
Narode, jeste li svesni koliko ste srećni što živite u srbiji? Jeste li svesni njenih prirodnih savršenstva koje retko koja druga zemlja ima? Očigledno niste, kada sanjate o životu negde drugde. Šta mislite? Što se toliko ratovalo oko naše male državice? Zato što svi znaju kolika blaga imamo, samo mi sami ne znamo.
Ispunite sela narode. Ne dajte da propadaju ari i hektari imanja koje posedujete. Ne dajte da propadaju divne seoske kuće! Dok sa druge strane živite u nekom gradu pod kirijom, penjete se jedni drugima na glavu, svadjate se sa komšijom na spratu, ispod i pored vas. Kladim se da je udaljenost od vaše seoske kuće do grada pola sata- sat vožnje? Koliko većini u Beogradu treba od kuće do posla? Isto toliko, nekima i više. Ali to je ok? A ići iz sela do grada sa istom kilometrazom je nemoguće?
Ko je tu lud?
Ili je narod previše besan. Previše opterećen time šta će ko da kaže. Sramota ih je živeti na selu ili šta?
Vapimo za organskim proizvodima i plaćamo triputa više nego što je to normalno, za nešto što bi u normalnim okolnostima bilo džabe i nalazljivo na svakom koraku. Da smo neki normalan narod i da vredno radimo po svojim selima na organskim proizvodima, mi bi svi u Beograd da se nabijemo kao da je tamo sve džabe. Tamo je budućnost, tamo je život?
Jeste za glup i malouman narod kkakav smo mi postali. Ali ne budućnost kakvoj bi težili da smo svesni pravim životnim vrednostima.
Glupi smo mi. Plitkoumni malogradjani.
Previše je bogatih i previše siromašnih.
Svi bi da se obogate na lak i uglavnom nepošten način... E pa, još uvek nema leba bez motike.
I pre nego što kažete kako pričam bezveze reci ću vam nekoliko stvari koje vam toplo preporučujem da primenite. Od aprila do početka juna sam očuvala 30 tovnih pilića da bi svojoj deci mogla da dam provereno kvalitetno meso. I pritom sam finansijski na dobitku nekih 100e. Drugo, posadili smo našu baštu sa ORGANSKOM hranom, punu paprike krompira boranije šargarepe celera graška tikvice paradajza patlidzana... Ima posla, ne kažem da nema Ali opet ću deci dati provereno i to mi je najviše važno. A trebalo bi svima to da bude važno to može svako. Ali neće sve dok se ne promeni svest ovom narodu.
Baš sam se raspisala, pogodila me je tema.
Ljubim vas i volim puno. Nadam se da vaša svest nije zamucena, ali sam sigurna da poznajete nekog kome jeste, pa ga usmerite na pravi put!
Učinite dobro delo.
Dok vam se deca rasipaju dalje od kuće završavajući fakultete kojima NEĆE moći da se zaposle, rade ko zna kakve poslove da bi "preživeli" sela vape upravo za takvima. A sigurno neće ostati gladna.
Razmislite.
Danas bi svi ništa da ne rade a da zaradjuju dobro i to je moguće....
I turizam je grana privrede, stranci vape za našim selima.
Pa domaća kuhinja.
Pa domaći proizvodi...
Ručni radovi itd.
Ima posla ihaaaa...
Volim vas i ljubim.
Mir, ljubav
ZDRAV ŽIVOT
Ivana

Коментари

Популарни постови са овог блога

Srećnica

Osho